Hajde da poletimo, pa da vidim kako je

I nakon što se sve slegne, učini ti se da stvarno želiš postati pilot, naravno ne ubjeđuješ mamu, sestru, djevojku/ženu jer znaš da će ti reći da si lud i da to nema smisla i “đe ćeš to… “, moraš nekako probati i vidjeti jel’ to stvarno tako kako zamišljaš.

Šta ako ja poletim i bude mi toliko nugodno i nelagodno da neću željeti više nikad poletjeti? Šta mi bude muka? Kakav je osjećaj visine.. i još mali milion pitanja. Normalno da ne možemo znati sve prije nego krenemo s obukom, ali bilo bi lijepo osjetiti letenje iz kabine prije nego počnemo obuku.

Zato služi “info let”. Takav let organizuje svaka škola s ciljem upoznavanja kandidata sa obukom, instruktorom, avionom..  i obrnuto. Instruktor mora upoznati kandidata i ocjeniti ima li minimum potrebnog predznanja i osjećaja da bi bio kandidat.

Info let može čak i računati kao dio obuke, a može naravno i da bude potpuno van obuke. Inače, info letove po pravilu obavlja instruktor ili pilot koji ima dozvolu komercijalnog pilota, organizuje se unaprijed i traje obično 1h.

Moj prvi let

U mom primjeru je to izlgedalo ovako. Odlučio sam se da želim postati pilot. Posložio u glavi neke logističke i finansijske kockice potrebne za to, ostalo je još da sjednem u avion i probam iz prve ruke kako je u zraku. Hoću li se puno prepasti, i hoće li biti tolike nelagode da me navede da odustanem.

Nazvao sam školu letenja u kojoj ću se kasnije obučavati i dogovorili smo termin za let od 45min. Na letilištu me dočekao mladi pilot, ali je u to vrijeme je već letio Airbus… kaže, letićemo sa našom Cessnom 152, školskim avionom, samo puše jak vjetar i nije baš ugodno. Ja u onom svom isčekivanju prvog leta pomalo razočaran pitam, jel’ sigurno? Kaže on, da sigurno je, ali neće biti baš ugodno. Reko.. ako je sigurno, ja bih da letimo, taman da još bolje ispitam sam sebe. Tako mi dođemo do malog aviona, pilot ga lijepo predstavi, prođemo skupa pretpoletni pregled aviona i sjednemo unutra pripremati se za let. Non stop nove informacije, zanimljive, procesiram i slušam i ne znam šta bih prije… Upali motor, provjerava magnete, lijevi pa desni.. na jednom magnetu motor ne radi mirno. Kaže pilot, ovo je normalno… malo ćemo osiromašiti smjesu gorivo/zrak, tako ćemo podići temperaturu glave i vrhovi svjećica će se očistiti… nakon toga demonstracija rečenog i paf, motor radi kao sat. Ja impresioniran na kom nivou pilot malog jednomotornog klipnog motora upravlja i mora razumjeti stvari. Nakon toga poletimo, i pilot dovede avion u horizontalni let… i kaže, probaj malo. I tako ja prvi put uzmem komande, osjetim kako avion reaguje i zauvjek ostanem zaljubljen u pilotiranje. 🙂

Nakon malo treskanja od onog vjetra, počnem ja da razmišljam “šta ako”, i u malom avionu Cessna 152, gdje su pilot i kopilot jako blizu, rame faktički gura vrata… počinjem da osjećam nelagodu neku. Tako da je zadnjih desetak minuta leta bilo “hajmo mi što prije dole…”.

Sletimo sigurno uz malo jači bočni vjetar, ali za pilota je to ništa strašno. Sve je ok. Prođemo kroz popunjavanje knjiga i ja ustvari dobijem kompletnu sliku šta to znači “odoh letit malo”. 🙂

Trebalo je par dana da se sve slegne i da potvrdim odluku i kažem, definitivno to je to!